¤ The art of contradiction of contraction of contortion of contusion of confusion of conclusion ¤
Nakon ekspresne odluke koju smo amica et ego donijele u četvrtak 18. X., negdje oko 9h, za vrijeme likovne umjetnosti, ništa nam nije moglo stati na put ka ostvarenju ideje...
O čemu se, dakle, radi. Gradivo o romaničkoj arhitekturi u kombinaciji s kroničnom nesanicom, prisjećanjem na naše prošlogodišnje putovanje u Rim i njeno putovanje u London (kolike mogućnosti u našoj gimnaziji!) rezultirali su planom o posjetu lijepom Zadru.
Volim volim volim Zadar!!!
¤ ¤ ¤
Philopsyhra: Jesi li spremna.. zauzeti svoje mjesto pod suncem? A pod mjesecom? Razmisli prije nego (si) odgovoriš.
Neurotika: Uvijek ću te slijediti...
Philopsyhra: Odbacit ću tvoje riječi zajedno s tvojim mislima. Odbacit ću tvoje akcije jer ne provodiš moje planove. Ni ne znaš da si ovdje samo zbog igre... Konstanta me ne zanima; volim se poigravati tobom gledajući te kako se koprcaš u mulju.
Neurotika: Mikrokozmos će krvariti...
Philopsyhra: ... od užitka.
IT'LL TAKE YOUR SOUL, POSSESS YOUR MIND
SCORE DEADLY CHANNELS IN YOUR HEART
BUT YOU WILL KNEEL DOWN UNASHAMED
WHEN EVIL TAKES YOU BY THE HAND.
Iskoprcala sam se iz nepovoljnog razdoblja i napokon mogu odahnuti te početi sređivati nastalu štetu.
U finom sam raspoloženju... I pomalo mi je hladno. Što volim, naravno. Sve lagano slažem, sve kockice dolaze na svoje mjesto - po mojoj simetriji.
"It is enough to have the strength
and knowledge
to raise our dream machines
into the sky"
Volim katarzu koja je posljedica autodestrukcije.
Imam potrebu dovesti je do ruba samo da vidim koliko daleko možemo ići. Okrutnost jest rješenje.
One se igraju, skrivaju se, postavljaju zapreke. Mnogo mnogo njih. Multipliciraju se svakodnevno.
Sad znam što hoću i znam kako ćemo doći do toga.
Das Ende.
01.11.2007. u 21:46 | K | 5 | P | # | ^
Moje su misli teške i ne trebaju mi kad su ovako nikakve, za bacit´ u smeće. Osjećam se k´o glagol, semideponentno. Bijeli čaj mi ne odgovara, bljutav je i ispire mi želudac, a ni dugovječnost mi nije primamljiva. Preferiram metvicu.
Najradije bih vrištala, al´ ne da me čuju pa da se pitaju. O, ne ne ne.
Zar odrastanje nužno znači i odustajanje od djetinjih snova i snova iz djetinjstva? Ako je tako, zbilja sam blizu danu koji je granica. A opet, nikako ne mogu uhvatiti konce prije nego se raspuknu.
Odnosi se zamutiše, iako su osjećaji ostali nepromijenjeni.
Odnosi se razvodniše, iako su osjećaji još uvijek čvrsti.
Odnosi se prekinuše, iako su osjećaji...
Nisu.
¤ ¤ ¤
Definitivno se ne osjećam kao ja u ovoj situaciji koja mi je nametnuta.
Odlučna sam u namjeri da neke stvari pokrenem i preokrenem, a onda opet - najradije bih sve ostavila ovako i pobjegla (k´o i dosad). Nisam zadovoljna s ovakvim načinom preživljavanja i krajnje je vrijeme da zatvorim ovo poglavlje i krenem dalje.
"Gdje ima volje, ima i puta."
Od danas sam punojesena. Strah me. I sram me. Sram me jer sam skrenula s puta koji mi je određen i koji si odredih, a strah me zbog prevelike snage bezličnog "civiliziranog" društva koje svakim danom otkida komadić mene.
Molim bogove da mi podare upornost i odlučnost da provedem u djela svoje želje. I balans! I, molim lijepo, odgovor na vječno pitanje: bijele vezice, da ili ne.
13.10.2007. u 03:34 | K | 6 | P | # | ^
Firstborn
Nakon kontempliranja o razlozima koji tjeraju ljude da iznose svoja sramotno zadrta i stereotipna razmišljanja nametnuta od medija i opisuju svoju do bola dosadnu svakodnevnicu na svima dostupnom mjestu, zaključih da sam nepopravljivi mazohist i napravih blog.
Ne planiram ništa osim remećenja simetrije boli.
Upornost kao božanski dar nije mi dana, i taj nedostatak u kombinaciji s brzim odustajanjem najčešće daje katastrofalne posljedice. Vrlo lako bi se moglo dogoditi da uređivanje ovog web prostora zamijenim proučavanjem eldarskih kalendara i učenjem quenijskog. Valjda do toga neće doći.
Mrzim svu prepotentnu gamad koja mi nasilno oduzima kisik i ne želim takvim bićima ništa dobro u životu. Dapače, želim da dugo umiru (po mogućnosti da počnu umirati odma´sada odma´) u neviđenim mukama. S druge strane, ljude koje su mi bliski volim svim svojim bićem i nastojim im uvijek biti na raspolaganju.
Jezik je uzrok mnogih zala. Tako rekoše dragi Grci i ja se složih. I tu stavljam točku.
24.09.2007. u 23:27 | K | 4 | P | # | ^
